Koliko volimo sami sebe i da li smo skupi za održavanje?
Čovjek...Da li je on unaprijed predodređen da cijeli život mora nešto da stvara oko sebe, da koristi, iscrpljuje svu svoju snagu koju mu je priroda dala...? Da stalno teži ka boljem, višem, savršenijem. Drugim riječima da se ne može zadovoljiti onim što ima, što je do određenog momenta stekao i da nekad kaže STOP! ''Od danas počinjem da uživam u onom što sam stvorio''.
Rijetko ćemo ovo vidjeti, dokle god čovjek ima snage on se bori da nešto postigne, stalno su novi ciljevi pred njim i, i , ... I onda dođe kraj, ostaje bez snage, nagli pad... starost ... smrt. Život prošao u nekoj borbi. Život prošao brzo jer smo punili glavu stalno sa novim ciljevima, nove informacije su dolazile... A glava, glava ko glava, mozak kao ''hard disk'', može da se napuni, da memorija bude puna, tada nove informacije potiskuju stare tako da zaboravljamo šta je juče bilo. Čim smo nešto zaboravili tada se život ubrzao, prošlo brzo. Šta ne valja ovdje? Ne možemo da se sjetimo lijepih momenata i da uživamo u sjećanju jer tada život polako prolazi.
Često nemamo vrementa da o ovome razmišljamo... ili se bojimo... pa onda kada nam neko ispriča neku priču vidimo neke naše greške. I to je tačno, ne može čovjek sam sebi uvijek dati najbolji prijedlog tj. šta je najbolje za njega, često nam neko drugi otvori oči.
E sad, pitanje koje je naslov posta. Prvo, primjer iz naše svakodnevnice:
- neki majstori cijeli dan rade krov na kući, napolju je izuzetno toplo, blizu 40 stepeni. Na posao su došli svojim autima i tu su ih parkirali negdje u dvorištu. Kakvu sada imamo situaciju, na jednoj strani ljudi od krvi i mesa, rade po suncu, na krovu su, iscrpljeni su, prže se na suncu, žedni, gladni...na drugoj strani njihova motorna vozila, kilogrami i kilogrami željeza, aluminijuma, bakra, plastike i gume. Postupak majstora: silaze sa krova da bi preparkirali vozilo jer im je žao vozila, kaže izgoreše na suncu. Znači čovjek zanemaruje sebe i činjenicu da je on taj koji se pati, kome je teško - vozilo je bitnije.
- čudo je koliko čovjek voli svoj automobil pa se strogo brine da na vrijeme zamijeni ulje, remen, filter, da ukrasi automobil, dogradi nešto za njega, pere, miriše, glanca ... sve za svoj autmobil. S druge strane, žao mu je, nema motiva, volje da ode kod doktora i plati neku simboličnu cifru i pregleda sebe tj. svoje zdravlje. I govori danas ću, sutra ću, sad nemam para i tako, sve nebitni razlozi a s druge strane nije mu žao u automobil uložiti.
- pored automobila, da je čovjeku sve drugo preče do on sam sebi, možemo vidjeti i iz primjera kao što su nepotrena ulaganja i troškovi oko uređenja dvorišta, kuće, stana, troškovi po ugostiteljskim objektima koji nisu uvijek prijeko potrebni.
Zato sam i stavio naslov posta ''Koliko volimo sami sebe''? Jer uglavnom je to na niskom nivou. Ali, možda će ovaj post nekoga pokrenuti da malo preokrene situaciju u svom životu, jer kao što sam rekao, nekada nas brzina života, novi ciljevi i nove informacije ometu da mislimo malo na sebe.
Da li imamo novca dovoljno za sebe i za svoje održavanje? Zamislite kada bi godišnje ulagali u sebe novca koliko u svoj automobil! Ali mi za sebe nikad nemamo para. Ovako, kada bi gledali troškove i prihode za narednu godinu dana, u našim glavama bi došlo do nerješivog problema. Zašto? Pa skontali bi da nećemo imati para ili da registrujemo automobil, ili da kupimo gume, ili da kupimo drva, ili da proslavimo slavu, rođendan dječiji, da nemamo para da odemo na more, zimovanje, da platimo sve režije, da se hranimo....Prošla godina, mi i dalje živi i sve smo prethodne stavke riješili. Niko ne zna kako. Znači, potreban je određen rizik, ući u projekat koji sebi zacrtate a onda se sve to nekim čudnim pravilima riješi. Ne postoji algoritam koji može ovo objasniti. Ili postoji, nazvaćemo ga 'Safe algoritam'' i toliko o njemu da znamo. Isto tako mladi ljudi često kažu neće da se žene, da imaju djecu jer ne mogu finasijski sve to podržati. Ma samo se ti ženi, pravite djecu,računajte uvijek na Safe algoritam.
Ovako kako sam predstavio stvari, a uzimajući u obzir naše podneblje, situaciju u državi koju ne možemo promijeniti na bolje, život će nam dakle proći u stalnoj borbi, radu, doći će starost, ostaćemo bez snage i kako se tada boriti? Gdje nam je penzija? Da li je ona dovoljna za sve potrebe stare osobe? Naravno da nije! Situcija je takva da sada manje možemo da radimo, ili ne možemo nikako, trebaju nam novci za lijekove i da uživamo u starosti družeći se sa djecom, unučadi, prijateljima. Kako doći do ovoga?
Jedini način je da sami sebi ranije isplaniramo starost. Zašto ne, ne treba se bojati o tome razmišljati jer starost ne možemo izbjeći. Ona će doći htjeli to ili ne. Kako isplanirati starost? Kako penzija neće biti dovoljna za normalan život, potrebna su nam dakle dodatna sredstva do kojih ćemo doći upotrebom ''Safe algoritma'' za period kada smo radno sposobni. Svaki mjesec odvajati neka sredstva negdje i čuvati ih. Da, ali ne možemo to odvajati negdje gdje nam je dostupno pa kad zagusti da mi to uzmemo jer nema druge varijante. To se svima dešava, sve što se u kući čuva potroši se prije planiranog vremena. Novo vrijeme je donijelo različite načine čuvanja novca. Za svakoga najinteresantniji način treba da bude način gdje imamo najviše koristi.
Najbolja ponuda današnjeg vremena je mogućnost da odvajaš mjesečno neku minimalnu svotu para (50 KM), da se ta cifra ne samo sačuva nakon određenog perioda već i naraste za određenu dobit. Zapravo, tačno možemo znati koliko ćemo uložiti novca a koliko će nam se isplatiti za određeni vremenski period. Istovremeno, od prvog dana kada smo krenuli odvajati novac, mi smo osigurani za slučaj prirodne ili nasilne smrti kao i za slučaj teških bolesti. Mislim da čovjek koji ovo uradi pokazuje koliko voli svoju porodicu jer neće dozvoliti da u situaciji ''ne daj Bože'' porodica zapadne u probleme. Sigurno svako od nas zna bar jedan ovakav slučaj. Još jednom ponavljam, jedino ljudi koji vole svoju porodicu i koji se ne boje razmišljati o budućnosti će ovo uraditi. Jedini uslov za ove sve privilegije je da ste zdravi! Dakle ovo je privilegija zdravih ljudi!
O čemu ja pričam? Kako početi?
Kontaktirajte me preko ovog bloga, pitajte za više informacija. Iza ovoga što pričam se nalazi jedna austrijska firma.
Zašto Grawe
Velibor
Mail adresa: vg.0109@yahoo.com
Telefon: 065365114
Rijetko ćemo ovo vidjeti, dokle god čovjek ima snage on se bori da nešto postigne, stalno su novi ciljevi pred njim i, i , ... I onda dođe kraj, ostaje bez snage, nagli pad... starost ... smrt. Život prošao u nekoj borbi. Život prošao brzo jer smo punili glavu stalno sa novim ciljevima, nove informacije su dolazile... A glava, glava ko glava, mozak kao ''hard disk'', može da se napuni, da memorija bude puna, tada nove informacije potiskuju stare tako da zaboravljamo šta je juče bilo. Čim smo nešto zaboravili tada se život ubrzao, prošlo brzo. Šta ne valja ovdje? Ne možemo da se sjetimo lijepih momenata i da uživamo u sjećanju jer tada život polako prolazi.
Često nemamo vrementa da o ovome razmišljamo... ili se bojimo... pa onda kada nam neko ispriča neku priču vidimo neke naše greške. I to je tačno, ne može čovjek sam sebi uvijek dati najbolji prijedlog tj. šta je najbolje za njega, često nam neko drugi otvori oči.
E sad, pitanje koje je naslov posta. Prvo, primjer iz naše svakodnevnice:
- neki majstori cijeli dan rade krov na kući, napolju je izuzetno toplo, blizu 40 stepeni. Na posao su došli svojim autima i tu su ih parkirali negdje u dvorištu. Kakvu sada imamo situaciju, na jednoj strani ljudi od krvi i mesa, rade po suncu, na krovu su, iscrpljeni su, prže se na suncu, žedni, gladni...na drugoj strani njihova motorna vozila, kilogrami i kilogrami željeza, aluminijuma, bakra, plastike i gume. Postupak majstora: silaze sa krova da bi preparkirali vozilo jer im je žao vozila, kaže izgoreše na suncu. Znači čovjek zanemaruje sebe i činjenicu da je on taj koji se pati, kome je teško - vozilo je bitnije.
- čudo je koliko čovjek voli svoj automobil pa se strogo brine da na vrijeme zamijeni ulje, remen, filter, da ukrasi automobil, dogradi nešto za njega, pere, miriše, glanca ... sve za svoj autmobil. S druge strane, žao mu je, nema motiva, volje da ode kod doktora i plati neku simboličnu cifru i pregleda sebe tj. svoje zdravlje. I govori danas ću, sutra ću, sad nemam para i tako, sve nebitni razlozi a s druge strane nije mu žao u automobil uložiti.
- pored automobila, da je čovjeku sve drugo preče do on sam sebi, možemo vidjeti i iz primjera kao što su nepotrena ulaganja i troškovi oko uređenja dvorišta, kuće, stana, troškovi po ugostiteljskim objektima koji nisu uvijek prijeko potrebni.
Zato sam i stavio naslov posta ''Koliko volimo sami sebe''? Jer uglavnom je to na niskom nivou. Ali, možda će ovaj post nekoga pokrenuti da malo preokrene situaciju u svom životu, jer kao što sam rekao, nekada nas brzina života, novi ciljevi i nove informacije ometu da mislimo malo na sebe.
Da li imamo novca dovoljno za sebe i za svoje održavanje? Zamislite kada bi godišnje ulagali u sebe novca koliko u svoj automobil! Ali mi za sebe nikad nemamo para. Ovako, kada bi gledali troškove i prihode za narednu godinu dana, u našim glavama bi došlo do nerješivog problema. Zašto? Pa skontali bi da nećemo imati para ili da registrujemo automobil, ili da kupimo gume, ili da kupimo drva, ili da proslavimo slavu, rođendan dječiji, da nemamo para da odemo na more, zimovanje, da platimo sve režije, da se hranimo....Prošla godina, mi i dalje živi i sve smo prethodne stavke riješili. Niko ne zna kako. Znači, potreban je određen rizik, ući u projekat koji sebi zacrtate a onda se sve to nekim čudnim pravilima riješi. Ne postoji algoritam koji može ovo objasniti. Ili postoji, nazvaćemo ga 'Safe algoritam'' i toliko o njemu da znamo. Isto tako mladi ljudi često kažu neće da se žene, da imaju djecu jer ne mogu finasijski sve to podržati. Ma samo se ti ženi, pravite djecu,računajte uvijek na Safe algoritam.
Ovako kako sam predstavio stvari, a uzimajući u obzir naše podneblje, situaciju u državi koju ne možemo promijeniti na bolje, život će nam dakle proći u stalnoj borbi, radu, doći će starost, ostaćemo bez snage i kako se tada boriti? Gdje nam je penzija? Da li je ona dovoljna za sve potrebe stare osobe? Naravno da nije! Situcija je takva da sada manje možemo da radimo, ili ne možemo nikako, trebaju nam novci za lijekove i da uživamo u starosti družeći se sa djecom, unučadi, prijateljima. Kako doći do ovoga?
Jedini način je da sami sebi ranije isplaniramo starost. Zašto ne, ne treba se bojati o tome razmišljati jer starost ne možemo izbjeći. Ona će doći htjeli to ili ne. Kako isplanirati starost? Kako penzija neće biti dovoljna za normalan život, potrebna su nam dakle dodatna sredstva do kojih ćemo doći upotrebom ''Safe algoritma'' za period kada smo radno sposobni. Svaki mjesec odvajati neka sredstva negdje i čuvati ih. Da, ali ne možemo to odvajati negdje gdje nam je dostupno pa kad zagusti da mi to uzmemo jer nema druge varijante. To se svima dešava, sve što se u kući čuva potroši se prije planiranog vremena. Novo vrijeme je donijelo različite načine čuvanja novca. Za svakoga najinteresantniji način treba da bude način gdje imamo najviše koristi.
Najbolja ponuda današnjeg vremena je mogućnost da odvajaš mjesečno neku minimalnu svotu para (50 KM), da se ta cifra ne samo sačuva nakon određenog perioda već i naraste za određenu dobit. Zapravo, tačno možemo znati koliko ćemo uložiti novca a koliko će nam se isplatiti za određeni vremenski period. Istovremeno, od prvog dana kada smo krenuli odvajati novac, mi smo osigurani za slučaj prirodne ili nasilne smrti kao i za slučaj teških bolesti. Mislim da čovjek koji ovo uradi pokazuje koliko voli svoju porodicu jer neće dozvoliti da u situaciji ''ne daj Bože'' porodica zapadne u probleme. Sigurno svako od nas zna bar jedan ovakav slučaj. Još jednom ponavljam, jedino ljudi koji vole svoju porodicu i koji se ne boje razmišljati o budućnosti će ovo uraditi. Jedini uslov za ove sve privilegije je da ste zdravi! Dakle ovo je privilegija zdravih ljudi!
 |
| Skoro 200 godina uspješnog poslovanja |
Kontaktirajte me preko ovog bloga, pitajte za više informacija. Iza ovoga što pričam se nalazi jedna austrijska firma.
Zašto Grawe
Velibor
Mail adresa: vg.0109@yahoo.com
Telefon: 065365114
Коментари
Постави коментар
Šta vas interesuje pitajte